Najbolji način da osvestite sadašnji trenutak je da vežbate telo, drugi
način je meditacija. Pre no što krenem da pišem o važnosti vežbanja, ukratko ću
reći nešto o odluci da vežbate.
Glavni
razlog vežbanja je mršavljenje i potreba da imate mišiće iz časopisa. Naravno,
kao i svaka spoljašnja motivacija vremenom bude testirana; koliko ste uporni u
tome što radite. I sem ako vam nije cilj da se celog života upoređujete i
izgledate mršavo, onda je velika verovatnoća da ćete se uskoro umoriti i nećete više videti
smisao u tome. Kada sam počinjala sa vežbanjem, ovo mi je bio glavni cilj i
nije prošlo mnogo vremena, ja sam se razočarala u vežbanje, u sebe, u svoje
telo. Pokušavala sam još mnogo puta nakon toga i uvek se završavalo dosadom i
zaključkom da to nije za mene, pogotovo joga koju sam tada vežbala bez ikakvog
razmišljanja.
Suština je da su vežbe za svakoga
ko ima telo. Dakle, to je odlična vest. Druga odlična vest je da ne morate da
radite samo jogu, zaista, postoji mnogo načina da se pokrenete, bilo da je to
šetnja, ples, kopanje bašte, trčanje i slično. Svako može da radi vežbe i svako
može da izabere svoj način.
Bitan
je cilj vežbanja: za šta vam služi vežbanje, da biste smršali, otišli na svadbu
kod rođaka sa 10 kg manje, da biste imali mišiće kao neko iz časopisa, da biste
se osećali lepo nakon vežbanja i sl.. Svakako, nakon vežbanja se uvek osećate
bolje, ali ako zanemarite dobrobiti toga zarad spoljnog cilja ne garantujem istrajnost
u vežbanju. Cilj znači mora da bude VAMA smislen, jer jedino tako ćete moći
sebe da motivišete.
Nakon
početnog zanosa motivacija opada, postoji dakle želja sa vežbanjem, ali sve češće hvatate sebe kako nemate vremena za
bilo šta nalik tome. Ovo je neki prvi
test motivacije,
dosada je dobar način da proverite ima li smisla to što radite. I ne mislim
samo na vežbe, već i na posao, ljubav, šta god. Ovde dosta ljudi odustane i
mislim da je to odlična stvar, jer dobiju uvid u to šta žele. Odustajanje je
aktivna meditacija, povlačenjem birate da učite još malo o sebi. Posle mnogo
odustajanja, konačno sam shvatila da ja vežbam da bih se osećala bolje i da bi
mi meditacija bila kvalitetnija, to je došlo prirodno i učvrstilo se kao
princip u mojoj svesti. Zato kažem, odustajanje
je dobar metod pripremanja terena za nadolazeću misao koja će se učvrstiti u
vašoj svesti.
Sledeća
dva testa se međusobno prepliću i zavise od osobe do osobe. U mom slučaju je
prvo išao test kreativnosti.
Posle nekog vremena vežbanja istih pokreta, sve mi je postalo dosadno, telo se
naviklo na iste vežbe, nisu više imale efekta, radila sam ih mehanički. Dakle
ovaj test govori o tome koliko ste kreativni u pronalaženju nove vežbe ili bar
nove organizacije starih vežbi; nekada je dovoljno da samo promenite raspored
vežbanja i bićete više fokusirani na to što radite. Potrebno je da stalno
budete u stanju radoznalosti i otkrivate granice tela i duha. Jednom
uspostavljene granice nisu jedine. U vezi sa ovim primetih kod svih nas dve
tendencije, prva se odnosi na menjanje, a druga na zadržavanje. Imamo potrebu
da se čvrsto držimo jednog jedinog kolača i isto tako potrebu da svaki put ima
drugačiji ukus i ako može, da ga neko drugi napravi. Drugi test traži da idete
izvan sebe i otkrivate nove vežbe.
Treći test je istrajnost, a
odnosi se na prioritete. Sada već znate kako funkcionišete, ostaje vam
organizacija dana tako da imate vremena za sebe i svoje telo. Istrajnost se
često vidi u sposobnosti prilagođavanja različitim promenama. Do ovoga
zaključka sam došla dok sam vežbala u sobičku gde nisi mogao ni nogu normalno
da pomeriš koliko je bilo skučeno. U tim trenucima sam videla koliko sam
POSTALA prilagodljiva na zahteve sredine, a da ipak ostvarujem svoj cilj. Kažem
postala, jer kao i sve drugo, prilagodljivost se vežba. Ovo je bila prilagodljivost
na sredinski faktor; postoji i prilagodljivost na uverenja o svom telu da jedna
vežba MORA da se izvodi na jedan način u datom vremenskom periodu.
Ovo znači da
ćete nekada biti umorni, puni slatkiša i nezdrave hrane sa ulice i telo će se
umoriti. Vežbanje pod ovim uslovima će zahtevati modifikaciju i disanja i
načina izvođenja vežbi. Zato, nemojte da budete ljuti, ako ne možete svaki put
da uradite IDEALNO 30 čučnjeva i 20 sklekova. Sem ako vam se toliko spava da ne možete da stojite, uvek postoji 10-15 minuta vremena gde možete malo da se
protegnete, prošetate i slično. Negde sam pročitala da tada kada vam se
najmanje vežba da je telu najpotrebnija aktivnost i svaki put kada sam vežbala
uprkos telesnoj neprijatnosti, osećala sam se bolje. Ovo nije siljenje, vas
niko ne tera da dižete tegove, jednostavno, prilagodite vežbe sebi i trenutku.
Vremenom na ovaj način jačate volju ne samo u procesu vežbanja, već i u
svakodnevnom životu.
Dešavaće
se da vam život ponudi ne baš tako prijatan dan ili nedelju, prilagođavanje i
telesno i duhovno takvom danu ili takvim danima će biti slično prilagođavanju
vežbama kada vam se one najmanje rade. I svi ovi principi i testovi se mogu
primeniti na duhovni život, jer da biste upoznali sebe i radili na sebi, bićete
u mogućnosti da ,,radite“ sa uzbuđenjem, dosadom, nedostatkom ideja,
istrajnošću, voljom i svi su podjednako bitni elementi za ostvarivanje cilja.
Dokle god ste vezani za cilj, a ne
za stvari i ljude, imaćete mogućnost da napredujete. I da ne budem pogrešno
shvaćena, ne mislim da treba da povređujemo druge ljude, iskorišćavamo i
nanosimo zlo u bilo kom pogledu zarad tamo nekog cilja. Ako imamo potrebu to da
radimo, ili ne vidimo jasno cilj ili ne vidimo jasno sebe u odnosu na cilj i
druge ljude. Ko god krivi druge zarad neostvarenosti svog cilja je fokusiran na
druge ljude, nije na cilj. Da biste bili uspešni (uspeh ne mora da bude
društveno priznat položaj, može biti uspeh u odnosu na to koliko smo bili
istrajni u svojoj zamisli; to može biti kuvanje ručka, sređivanje stana,
čitanje knjige, vežbanje, šta god) nisu vam u biti potrebni drugi ljudi. Oni svakako mogu da vam
pomognu, ali ne shvatajte suviše lično ni ako vam odmažu.
Stvari se dešavaju sa razlogom i to sa
VAŠIM razlogom.
Нема коментара:
Постави коментар