Razlog pisanja bloga je moja potreba da priđem ljudima i da
im prikažem duhovnost kao nešto što se maže na hleb. To znači da želim da pišem
o praktičnim aspektima ove nove svesti. Želim da pišem o zamkama u koje često
upadamo i o svakodnevnim problemima. Nisu to ni problemi, više ustaljeni
obrasci ponašanja koji se ponavljaju iznova i iznova bez obzira na sve ikada
pročitane duhovne knjige i lajf kouč treninge. Seminari i knjige jesu
funkcionalni, ali samo dok je prisustvo na njima smisleno. Kada se na kraju
seminara izlaktaš sa svima (boreći se za potpis autora kao za promo notes na
sajmu obrazovanja) i na kraju ti lajf kouč potpiše knjigu, odeš kući i staviš
trofej na policu, pa opet sve iznova.
Pored instant turske kafe
i instant supe i brze hrane, dođe nam normalno da posle jedne knjige postanemo
duhovni, no obično nije tako, već posle prvog odušveljenja nekom knjigom i
primene tih principa čitav jedan dan, život u vidu šalterske službenice vas
podseti da ipak još malo treba da poradite na svom ponašanju. Nakon toga ste
skrhani i obeshrabreni sve dok ne pročitate nešto novo što se zaista čini
dobrom metodom za menjanje života. Ipak, nijedna knjiga ne može da odluči mesto
vas, nijedan seminar, nijedan motivacioni govornik, odluku donosite sami i sami
stojite iza svojih posledica. Možda deluje tako da imate mnogo ljudi oko sebe,
ali je činjenica da svoje emocije i svoje izazove proživljavate sami.
Definitivno sam za to da
se iznova i iznova trudite dok radite na sebi. Tačnije, ako vam je stalo do
toga da promenite svoje ponašanje, a to ne umete donošenjem jedne odluke nego
traganjem za novim knjigama, verujte doći će i taj dan kada će biti dovoljna
samo jedna rečenica da vas osvesti. Opet, mislim da ni ovo nije neki fenomen,
već kulminacija svih pročitanih sadržaja do sada. Vaša svest je toliko nesvesno
oblikovana da joj je često potrebna jedna rečenica da je osvesti. To se svima
dešava bez izuzetka, bilo da se bavite pedagogijom, psihoterapijom,
astrologijom, regresivnom hipnoterapijom, pranjem sudova, ako ste dovoljni
istrajni u tome da će vam baš to pomoći, na kraju će tako i biti.
Poznavajući sebe s
početka priče kada sam gutala knjige o samopomoći kada bih pročitala nešto tako
tipa, ti preuzimaš odgovornost, ti si moćan, bilo bi mi smešno, pošto ne samo
što nisam razumela, nisam verovala da mogu u tome da pišu, izgledalo je kao da
su to zapravo doživeli, a ja to nisam, pa šta nije u redu sa mnom.
Često ću se vraćati na
ovu ideju ,,šta nije u redu sa mnom"; ona se često pojavljuje kao
frustracija na zahteve nove svesti. Dakle, ako ne vežbaš, nešto nije u redu sa
tobom. Ako se i dalje bojiš da doneseš odluku nešto nije u redu sa tobom. Ako
nisi motivacioni govornik, nešto nije u redu sa tobom. Ako si i dalje uplašen,
nešto nije u redu sa tobom. I tako u nedogled. Zbog razvoja nove svesti, mislim
da su se ljudi podelili u tri kategorije, na ljude koji se time zaista bave,
ljude koji su odmah završili kurs Lujze Hej, napisali knjigu i pričaju svima da
treba da preuzmu odgovornost nad svojim životom i treća grupa bi obuhvatala sve
ostale koji nisu zainteresovani za novu svest i u principu, zabole ih. Nije
bitno kojoj grupi pripadate, ali ako već želite da radite na sebi, odmah da
kažem nema teorije da ćete odmah biti zen nakon jednog seminara.
Moja je želja da ljudima
pomognem, da ih pre svega umirim da je na kraju dana sve u redu, da ne moraju
da budu neko i nešto i da je sasvim u redu da budu i ljuti i ljubomorni, dokle
god ih to ne drži narednih meseci, godina. Takođe, pisaću i o nekim praktičnim
stvarima koje su meni pomogle da se osećam bolje i da o sebi mislim na
pozitivniji način kao i nekim rešenjima do kojih sam sama došla. Tu su i zamke
koje spomenuh s početka, tj. kako da ne nasedaš na ideju da si zen majstor. A
javljaće se i ta ideja, kao i mnogi drugi ego tripovi, što je opet okej. Pisaću
o ljudima koji su meni lično uneli mir i pomogli mi da shvatim sebe bolje kao
čoveka sa određenim prednostima i izazovima.
Radite na stvarima koje
vas bole, istežite ih. Ego je kao mišić, uvek je uz vas, ali da bi bio
fleksibilan, morate ga stalno tegliti i uvek će biti još toga za otpuštanje,
zato ne žurite da rešite sve probleme odjednom. Druga stvar, kada vas nešto
muči, obično prikupljate informacije kako da rešite to. Na taj način, učite,
možda ne svesno, ali učite. Dok rešavate neke lekcije, vi i učite i širite se
van poznatih okvira svesti. Dakle, učite o sebi i teglite svoj ego.
Нема коментара:
Постави коментар